Ovo je moja biografija.
Početak života(djetinjstvo)
Rođen sam u Sarajevu. Odrastanje do upisa u osnovnu školu proveo sam u rodnom mjestu mog oca. To selo Lepenica (Bukovica) se nalazi nedaleko od Sarajeva svega nekih 15-ak kilometara. To mjesto, iako malo, ima puno lijepih pejzaža koji ostavljaju bez daha. Okruženo brdom Košćan rijekom Lepenicom, i gustim šumama, Lepenica je pravo prirodno blago. U svako godišnje doba, selo nudi svoj posebni šarm – proljeće donosi miris cvjetnog behara probeharalog voća, ljeto donosi vrućinu koja poziva na rad na polju i razne seoske poslove, dok u isto vrijeme pruža mirne večeri pod zvijezdama. Jesen boji drveće u zlatne i crvene nijanse, dok zima donosi tišinu prekrivenu snijegom. Ovi pejzaži su za mene bili prava oaza, a priroda koja je okruživala moj svijet imala je ogromnu ulogu u oblikovanju mog djetinjstva.
Početak školovanja
Prvobitno sam trebao pohađati Osnovnu školu “Kiseljak 2” Zabrđe, koja se nalazi u mom selu. Međutim, zbog malog broja učenika u tom odjeljenju, odlučeno je da jedan učitelj podučava dva razreda istovremeno. Naime, u tom odjeljenju je trebalo biti samo deset učenika, pa je bilo potrebno da jedan učitelj predaje učenicima prvog i trećeg razreda, dok bi drugi učitelj podučavao učenike drugog i četvrtog razreda. Takav raspored nastave doveo je do toga da se nastava održavala u kombiniranim razredima, što je zahtijevalo dodatnu prilagodbu i kreativnost kako bi svi učenici mogli pratiti nastavu. Na kraju smo, ipak, odlučili da se preselimo u Sarajevo i tamo počnem školovanje u gradskim uvjetima. Upisao sam Osnovnu školu “Fatima Gunić”, koja mi je omogućila novi početak i priliku za dalji obrazovni razvoj u većem okruženju.
Život u gradu
Gradska škola je imala mnogo bolje obrazovne uvjete, modernije učionice, kvalitetniju nastavu i bogatiju ponudu obrazovnih aktivnosti koje nisu bile dostupne na selu. Ovdje su se pred mene otvorile nove prilike, kao što su pohađanje različitih kurseva, odlazak na treninge i mnoge van školske aktivnosti. Ove opcije, koje bi na selu bile gotovo nemoguće, omogućile su mi da proširim svoje horizonte i steknem nova iskustva koja su mi kasnije mnogo pomogla u daljem životu.
Gradski život do sada
Nakon preseljenja u grad, moj život je postao bogatiji za mnoge nove aktivnosti i mogućnosti. Počeo sam pohađati kurs arapskog jezika u Kulturnom centru „Kralj Fahd”, gdje sam stekao osnovno znanje jezika i upoznao novu kulturu. U isto vrijeme, u školi sam pohađao kurs engleskog i turskog jezika, što mi je omogućilo da proširim svoje jezičke vještine i da bolje komuniciram s ljudima iz različitih dijelova svijeta. Također, redovno idem u mekteb, gdje učim osnovne islamske vrijednosti i vjeronauku, a istovremeno pohađam halke Kur’ana u Fahdovoj džamiji, što mi pomaže da produbim svoje duhovno znanje. Tokom ljetnih mjeseci išao sam u ljetnu školu u sklopu Kulturnog centra „Kralj Fahd”, gdje sam učestvovao u različitim radionicama i aktivnostima koje su mi pomogle da se razvijem i proširim svoja interesiranja.
Trenutni život
Danas, iako sam se navikao na gradski način života, još uvijek nisam sasvim siguran u to što želim raditi u budućnosti. Nemam neke specifične interese ili strast za jednim područjem, ali volim informatiku i uživam u istraživanju novih stvari na internetu. Tehnologija me fascinira, a istraživanje novih AI aplikacija, softvera i načina na koje stvari funkcionišu u digitalnom svijetu često mi popuni slobodno vrijeme. Osim toga, volim provoditi vrijeme s prijateljima vani – šetnje, igre, razgovori… to su neki od načina na koje se opuštam i zabavljam. Također, volio bih više putovati i upoznavati nove gradove, ljude i kulture, jer vjerujem da bi mi to pomoglo da širim svoje horizonte i vidim svijet iz različitih perspektiva.
Školske dileme i motivacija
Što se tiče škole, moram priznati da me često „smori“. Nekako mi je teško da se fokusiram na učenje, iako znam da bi trebalo biti prioritet. Moj odnos prema učenju nije baš najbolji – često se osjećam umorno i motivacija mi nije na visokom nivou, što se možda ne vidi odmah po mojim ocjenama. Ipak, trudim se koliko mogu i dajem sve od sebe da završim školu, ali ponekad imam osjećaj da nisam toliko posvećen koliko bih trebao biti. Možda je to samo faza, ali trenutno osjećam da mi je potrebna neka promjena, možda više praktičnih stvari, koje bi me zaista motivirale da se posvetim učenju s istim entuzijazmom s kojim istražujem nove tehnologije.
Moji hobiji
Slaganje Rubikovih kocki je izazov koji me uvijek iznova motivira. Uživam u brzom razmišljanju i pronalaženju strategija za rješavanje kocke, što mi pomaže da razvijem koncentraciju i strpljenje. Ponekad je to moj način opuštanja, a istovremeno osjećam zadovoljstvo kada uspijem da riješim kocku u što kraćem vremenu. Vožnja bicikla je još jedan način na koji volim provoditi svoje slobodno vrijeme. Biciklizam me ispunjava, bilo da vozim po parku ili istražujem nove dijelove grada. Pored toga što mi pomaže da održavam kondiciju, biciklizam mi pruža osjećaj slobode i mogućnost da se opuštam na svježem zraku. Još jedan od mojih hobija je igranje video igara. Volim različite vrste igara, od onih koje zahtijevaju razmišljanje i strategiju, do onih koje su jednostavno zabavne i opuštajuće. Igranje igara je moj način da se opustim i pobjegnem od svakodnevnog stresa, a također mi omogućava da se povežem s prijateljima i drugim igračima iz cijelog svijeta.
